Irena Popovska: PRKOS je cvijet, ali i pozitivni inat

Intervju: Antoanela Marušić

Irena Popovska, novinarka i osnivačica Centra za prava osoba s invaliditetom – PRKOS, jedna je od pet žena iz Sjeverne Makedonije koja je ove godine dobila nagradu Women on Women. Za ovu nagradu Popovska je odabrana između 33 žene iz Sjeverne Makedonije koje su doprinijele borbi za rodnu ravnopravnost i društvenu pravednost.

Kako je i kada nastao Centar za prava osoba s invaliditetom PRKOS? S kojom misijom ste osnovali PRKOS?

PRKOS je formiran u januaru 2018. godine. Moja inicijalna ideja je bila postaviti studijski program o invaliditetu i oko toga sam pregovarala s nekoliko instituta. No, taj se projekt pokazao kao preambiciozan za ovdašnje ne/prilike, te je osnivanje ovog Centra je bila neka kompromisna varijanta za mene. Zato što je pojam „invalidnost“ točka multidisciplinarne intersekcije koja nudi bezbroj startnih mogućnosti za djelovanje.

Budući da i sama drugu polovinu svog života provodim kao osoba s invaliditetom (posljedica teške neuromuskularne bolesti ALS), ova kompleksna i senzitivna problematika je tijekom vremena postala moj način postojanja. Lično pribježište i kolektivno težište. Imala sam dovoljno iskustva u empiriji i teoriji (moj magisterij na Staffordshireu je bio iz tog područja) o invaliditetu, a samim time i dužnost i odgovornost da vlastito iskustvo i znanje podijelim i stavim u funkciju općeg dobra. Posljedično, misija je činiti male dobrote za ljude s velikim teškoćama koje im je nametnuo njihov invaliditet. Probijati nove, humane staze koje spajaju slične i različite prijatelje, učenike, kolege, susjede, partnere. Širiti kulturu prema drugosti i time napraviti društvom ljepšim mjestom. Nemam iluzije da će PRKOS moći učiniti čuda za ovu populaciju, ali vjerujem da će promijeniti opću percepciju o njoj i time olakšati proces inkluzije.

Možete li nam predstaviti članove tima Centra, ali i portala PRKOS, ljude koji godinama vrijedno s vama rade kako bi se borili za prava osoba s invaliditetom u Sjevernoj Makedoniji?

Nakon što smo prošle godine iznenada izgubili našeg dragog Aleksandra Galovskog, tim je skoro 100% ženski. Tu su moje dugogodišnje drugarice Natasha DaniloskaDaniela Bavchandzi i Katerina Popovska. Na portalu koji je u fazi izrade radimo ja i Andrijana Mojsovska. Logistiku, administraciju i pravna pitanja obavlja moja majka, kao i brat Andrej i sestra Margarita. Svi oni imaju svoje profesije i njihov angažman je volonterski.

Zašto ste odabrali ovo ime? Što ono u akronimima znači?

Zato što ljudi koji me poznaju kažu za mene da sam prkosna osoba. Vjerojatno su u pravu. Zapravo mislim da svako od nas negdje duboko (ili plitko?) u sebi gaji svoj privatni prkos s kojim opstaje i postaje ono što jeste. Prkos znači otpor surovoj nepravdi, predrasudama i tabuima u svakom smislu ove riječi; osnovano, argumentirano i razumno boriti se za svoja osnovna ljudska prava i za svoj status. Prkos je i cvijet – šaren, nježan, otporan, dugovječan i krasan, ali prkos je i ponos, onaj pozitivni inat koji se odupire stereotipima i uporno grabi naprijed, ka cilju. Ja sam sve ovo lakonski složila u pet, za naš kontekst ključnih glagola, te je prkos postao i naš akronim:

P – pochni (započni)

R – reshi (odluči)

K – kazhi (reci)

O – otkri (razotkrij)

S – smeni (promijeni)

Kakvim biste ocijenili prava osoba s invaliditetom u Sjevernoj Makedoniji posljednjih deset godina, a  kakvim u posljednje vrijeme?

Ono što je bilo nekakvo šturo zakonsko rješenje i oni koji su znali sami saznati i potražiti informacije, uglavnom su mogli ostvariti svoja prava. U zadnje vreme događaju se mali pomaci, tj. postoji mogućnost za osobnog ili obrazovnog asistenta, pravo mobilnosti (mjesečna novčana naknada zbog nemogućnosti kretanja), čuje se (medijski) glas građanskih organizacija i samim time povećan je interes šire javnosti za život osoba s invaliditetom. Predstavnici udruženja i njihovi štićenici su prisutniji u društvenom životu i na televiziji, organizira se više događanja, djeca s posebnim potrebama se uključuju u redovnu nastavu… Ali, sve je ovo tek začetak prave inkluzije.

Tko su vaši štićenice i štićenice, te koliko ih ima? Što je vama najveći izazov u radu s njima?

Konkretna imena nemamo unaprijed, mi se obraćamo širem auditorijumu. Mi zapravo hoćemo približiti postojeća „dva“ svijeta i naš moto glasi: Povezujemo slične i različite. Kako to radimo? Evo vam primjer: prošle godine smo pripremili i izdali prvi priručnik u Makedoniji i regiji s praktičnim savjetima o ponašanju „običnih“ ljudi prema osobama sa svim vrstama invaliditeta, s prikladnim ilustracijama koje su pro bono izradili naši umjetnici (njih 15) za bon-ton u različitim i svakodnevnim situacijama. Ne kažem da smo izmislili toplu vodu, ali smo fino „zapakirali“ za čitanje i razmišljanje etikete koje koristi sav civilizirani svijet i s time ohrabrili mnoge da počnu komunicirati s ovom ranjivom populacijom – i obrnuto.

Ljudi su često voljni pomoći i družiti se, no ne znaju svi kako. Sve što je različito od norme izaziva razumljiv strah i stid. Netko ih treba podučiti, ukazati da smo i mi, osobe s invaliditetom, socijalna, inteligentna i emotivna bića sa svojim potrebama. Meni je jasno da između sličnih i različitih postoje nevidljivi, debeli i visoki zidovi koje se treba razbiti, i upravo to je i najveći izazov PRKOS-a: pronaći prave načine povezivanja. Izgraditi interaktivne mostove koji će svima u društvu poboljšati, olakšati i uljepšati život.

Do kakvih je pomaka došlo nedavnom promjenom vlasti u državi? Koliko je na rad PRKOS-a utjecala činjenica da je Sjeverna Makedonija na političkoj i zemljopisnoj margini Balkana, ali i dugogodišnje političke krize koja je imidž zemlje dodatno pogoršala?

Jedna stara, dobra mudrost kaže: „Svaka nova vlast je gora od prethodne“. Očekivanja i neispunjena obećanja SDSM-a su razočarala mnoge građane. Kada je Makedonija prije dvije godine postala Sjeverna, pokazalo se da će put do EU-a biti dug i mučan. Ova zemlja se i u ova teška vremena još uvijek bavi etničkim pitanjima i korupcijom. Ovog ljeta smo imali prijevremene parlamentarne izbore i sada predstoji nova postizborna kombinatorika oko podjele vlasti. Konstatirali ste da smo na margini Balkana. Samim time, sve je jasno rečeno. Ipak, tračak nade i svjetlosti glasačima daje mlada radikalna ljevičarska stranka Levica, koja je prvi put ušla u parlament s dva zastupnika.

Kako je izgledao vaš profesionalni put i što vam je dalo poticaj da se bavite pravima osoba s invaliditetom?

Bolest koja uzrokuje moj invaliditet zatekla me na kraju studija i na početku novinarske karijere. Imala sam 24 godine i cijela ta situacija bila je šokantna i traumatična. Značila je ili kraj – ili poziv na restrukturiranje sebe i svoje bliske okoline sa sasvim novim pravilima „igre“. Nakon što smo ja i moji roditelji zajednički konstatirali da predaja nije opcija, počeli smo tešku borbu koja traje do danas.

Ja sam niz godina radila za najbolje makedonske časopise kao freelancerica, od kuće. Pisala sam brojne teorijske – afirmativne i kritičke tekstove iz oblasti likovne umjetnosti u kojima su čitatelji uživali. Usporedno s tim, diplomirala sam Filozofiju na londonskom Birkbecku i magistrirala društvenu i kulturnu teoriju. Tada je propao medij za koji sam pisala, situacija u državi je bila očajna, a moj interes da učinim nešto korisno, koristeći multidisciplinarni pristup invaliditetu, povećavao se jer je u isto vrijeme u pitanju obimno polje znanstvenih istraživanja, ali i širok teren građanskog aktivizma. Tih proljetnih mjeseci 2016. godine se u mojoj glavi stvorio PRKOS.

Kada vam je u PRKOS-u bilo najteže, a kada ste bili najsretniji i najzadovoljniji?

Meni osobno najteže je palo ovih nekoliko posljednjih mjeseci Covida-19, što itekako utječe i na rad PRKOS-a. Mnogi započeti projekti su na čekanju. Sretnom me čini svaka objava, inicijativa i akcija od ideje do realizacije zato što naprosto uživam u procesu stvaranja. Sama činjenica da se PRKOS bavi humanim stvarima koje nekome toliko znače da pronađu svoje mjesto u društvu, za mene je veliko zadovoljstvo.

Dodjela nagrada za Strašne žene godine – Fierce Women WoW Awards dio je aktivnosti projekta Women on Women koji zajednički provode Mesto žensk u Sloveniji, Prostor rodne i medijske kulture K-zona u Hrvatskoj, Tiiit Inc. u Makedoniji te Outlandish Theatre Platform u Irskoj. Aktivnosti sufinancira Europska unija iz programa Kreativna Europa.